Jednom davno, u prelijepom gradu na rijeci Dravi, Osijeku,
živio je sasvim običan dečko - Žvaki.
Imao je san jednoga dana crtati po ljudima.
Oduvijek mu se sviđala pomisao da će njegov rad netko na sebi nositi do kraja života. Trebalo mu je puno vremena i učinio je puno pogrešaka, dok nije naučio što je zapravo tetoviranje i kamo ga to vodi. S vremenom ga je prestalo zanimati samo napredovanje u crtanju i tehnici te je u svom nastojanju da tetoviranje dovede do savršenstva stvorio svoj čarobni svijet tetoviranja.
Dozvolite mi ispričati vam priču s čarobnim elementima. Namjera mi je pokazati vam gdje se nalazi taj svijet i što je potrebno učiniti kako biste i vi osjetili tu čaroliju.
Unormalnom svijetu tetoviranja, klijent je u većini slučajeva mogao dobiti tetovažu koju je sam našao ili onu, koju mu je napravio tattoo artist po svom viđenju.
Rijetko tko je imao mogućnost imati tetovažu kakvu je on izabrao, a da svom tattoo artistu nije postavio granice. U svemu tome izgubila se kreativnost, koja nas potiče i izvlači iz nas ono najbolje, a to je raznolikost.
Tetovaže danas postaju sve sličnije i taj krug se eksponencijalno smanjuje dok u budućnosti jednostavno ne budu hodali svi s istim motivima, a tom pojavom će se i svijet tetoviranja polako gasiti.
Portal u čarobni svijet tetoviranja
Godine 2012. rodila se ideja: Što kad bi tetovaže imale moć i to doživotnu učiniti vas osobom koja se osjeća posebnom, ponosnom i oduševljenom cijeli svoj život?
Što kad bi tetovaže mogle utjecati na vaš karakter i na vašu osobnost?
Što kad bi zadovoljstvo kao rezultat bio samo početak, koji vas vodi do euforije?
Posjeduje li obična tetovaža snagu kojom to za vas može učiniti?!
U gradu Osijeku postoji osoba koja vam to može omogućiti.
Nadimak mu je Žvaki, on ne tetovira, on stvara tetovaže s karakterom.
Njegov studio vam daje mogućnost sudjelovanja u čarobnom svijetu tetoviranja.
Za sada je sam u tome, ali se nada da će u budućnosti to znanje moći prenijeti na još tattoo artista i na više lokacija otvoriti portale za putovanja.
U početku ove bajkovite priče susrećemo se sa osobom, koja se želi tetovirati.
Njezino je ime Sara. Ona je punoljetna osoba, koja želi iskazati nešto bitno sebi i drugima pa je izabrala tetoviranje, kao sredstvo, kojim će stići do svog cilja.
Sara je bila početnica, nije znala kako i gdje se tetovirati pa je odlučila skupiti informacije na internetu i od svojih prijatelja. Ona, naravno, nije bila svjesna što je tetovaža i koliko od nje može očekivati.
Sara je bila mudra i nije tetoviranje shvaćala olako, bila je svjesna da je higijena jedan od najbitnijih uvjeta, nije htjela da joj tetovaža bude nekvalitetna i loše napravljena pa je odlučila pronaći tattoo studio, u kojem će joj moći to i napraviti.
Potrošila je dosta vremena tražeći i uspoređujući preporuke i radove, pregledala je puno slika i vidjela je toliko lijepih radova od kojih joj je zastajao dah.
Ali njoj to nije ništa značilo, jer Sara nije htjela ništa komplicirano za prvi put.
Napokon je pronašla jedan tattoo studio, koji se isticao od ostalih.
Ne radovima ili web dizajnom, nego samom količinom informacija, koje su se nalazile na toj stranici.
Bilo je jako puno teksta u kojem se vidjelo da taj tattoo artist ne shvaća tetoviranje neozbiljno, nego ulazi u samu srž tog svijeta.
Rekla je sama sebi kako nema što izgubiti i odlučila se naručiti i vidjeti kamo ju to vodi.
Uzela je mobitel u ruke i naručila se za termin zvan Inkdividual konzultacije.
Glas sa druge strane rekao joj je:”Pripremi se na ono što te čeka i dođi sama.”
Kad je stigla pred ulazna vrata, morala ih je nazvati da ju puste unutra, jer zvono na vratima obično ne čuju.
Polako se penjala na drugi kat, nesigurna i pomalo prestrašena.
Čula je razne priče o tom mjestu, ali ih nije uzimala za ozbiljno, naime neke od njih su bile stvarno nevjerojatne.
„A što ako su bile istinite?“, pomislila je.
Ali,sad je bilo kasno za takve misli, kad je već tu, ide do kraja.
Popela se na drugi kat, podigla je pogled i vidjela nasmiješenog lika, koji ju je čekao.
Pozdravio ju je i predstavio se kao Žvaki. „Ih“, pomislila je, „pa to je običan frajer“.
Malo sigurnija, ušla je kroz vrata tattoo studio.
Čula je iza sebe kako se vrata zaključavaju i nije joj bilo svejedno.
Žvaki ju je umirio i rekao da je to njezin termin pa zaključava da ne bi nepozvani ulazili i oduzimali im vrijeme.
Ušli su u prostoriju koja je ličila na, pomalo neobičnu, kuhinju.
To je prostorija u kojoj započinje njeno putovanje u čarobni svijet tetoviranja.
Ponudio joj je kavu i rekao: „Dobro, da ja sada čujem zašto si došla ovdje?“.
Sara mu je rekla što je zamislila, kako to želi napraviti i koje bi značenje za nju ta tetovaža imala.
Dok je to pričala, pitala se gdje je čarolija, u čemu je ta razlika, kad je ovo sve sasvim obično.
Žvaki ju je saslušao i rekao joj: „Sad kad sam te čuo, točno znam da si osoba,koja je došla na pravo mjesto. Tetoviranje nije ono sto si do sada mislila, to je nešto puno dublje i većini ljudi neshvatljivo. Samo osoba koja zna vidjeti više,mora to i željeti.
“ Rekla mu je da je zbog toga i došla, ali iskreno, do sada nije razumjela o čemu to priča, niti je bila impresionirana.
Žvaki joj je rekao da u svijetu tetoviranja postoji 8 prioriteta, a oni su:
Cijena, Veličina, Kako nam pristaje, Ideja, Dizajn, Unikat, Izgled, Mjesto.
Kada se odlučuje o tetovaži, osobni je izbor klijenta kojim redoslijedom se ti prioriteti slažu.
Kako bi priča zadržala bajkovite elemente, zamislili smo čaroban svijet u kojem postoji osam vrata
Pred svakim vratima nalazi se čuvar, koji će objasniti svoj razlog zašto su njegova vrata najbitnija.Žvaki je Sari postavio misiju.
Rekao joj je da porazgovara sa svakim čuvarom i odluči što je za nju najbitnije.
Ako odluči pogrešno, ona je ta koja će to osjetiti i nositi tu grešku cijeli svoj život, a kada se vrati s putovanja, on će joj pomoći oblikovati odluku u najbolji rezultat za nju.
Tako je Sara krenula u nepoznati svijet.
Znala je već u startu da ju čeka dugo i naporno putovanje.
U tom trenutku, sve pred njom se činilo nepoznato i nesigurno, jedino što je imala uz sebe čvrsta je želja da dokaže sama sebi da je ona vrijedna dobiti najbolje što može.
Prva vrata koja su ju čekala bila su mala, toliko mala da se morala sagnuti kako bi ušla.
Unutra ju je dočekala velika prostorija koja je bila zatrpana raznim,nabacanim stvarima.
Iza svega toga virio je mali čovječuljak, kojeg su zvali Size.
Prišao je Sari i pitao ju: „Draga što te muči kod tetoviranja?
Ja sam ti majstor za veličine i siguran sam da ću ti dati dobar savjet.
Upitala je kako da odredi veličinu tetovaže, jer bi željela puno toga, ali ne želi u konačnici veliku tetovažu.
Size joj je odgovorio: „Vidiš i ja tako razmišljam.
Želio sam stol, ali nije mogao proći kroz vrata pa sam mu odrezao noge.
Zaželio sam i ormar, ali je bio prevelik pa sam unio samo police.
Htio sam krevet, ali je bio prevelik pa sam unio samo madrac.
Teško je ispuniti svoje želje, ako ne znamo koje veličine treba biti ono što poželimo.
Ovako sam završio s puno stvari koje sam želio i platio, ali mi ni jedna ne koristi, što me čini iznimno tužnim.
Shvatila je što je Size pokušao reći i krenula prema sljedećim vratima.
Na sljedećim vratima dočekala ju je mlada cura, zvana Anatomy.
Ona je izgledala skoro savršeno.
Sve što je nosila na sebi, baš joj je i pristajalo.
Anatomy joj je prišla i nježnim glasom upitala kakav joj savjet može dati.
Saru je zanimalo koliko je bitno da tetovaža pristaje tijelu.
Cura joj je odgovorila: „Kada obučeš haljinu, što želiš vidjeti?
Želiš li vidjeti kako sve visi s tebe ili želiš vidjeti kako haljina prati tvoje tijelo i tvoje obline?“
Naravno da je Sara pomislila da je bitno da joj haljina, koju nosi, pristaje. „E vidiš“,
rekla je Anatomy,kao da joj čita misli, „isto ti je i s tetovažom.
Ako ne prati liniju tvoga tijela ili obline, samim tim neće ti ni pristajati.“ Zahvalila joj je na savjetu i nastavila svoje putovanje.
Još uvijek je razmišljala o savjetima koje je čula, kad je stala pred treća vrata.
Ušla je u prostoriju u kojoj se nalazilo jako puno različitih stvari.
Bilo je figurica slonova, mački, satova, kula, anđela, baš svega...
Ugledala je čovječuljka velike glave. Zvao se Creativity.
Upitala ga je koliko je bitno imati svoju ideju za tetoviranje i što je zapravo ideja kod tetovaže.
Creativity joj je piskutavim glasom objasnio:
„Ideja je ono što želiš imati na sebi, a ne kako to želiš imati.
To je razlog zbog kojeg se tetoviraš i od kojeg krećeš.
Ona se nalazi u tebi, a ne na nekome drugome ili na internetu.
Ako želiš zadržati svoje ja, preporučujem ti da sama doneseš odluku o motivu koji ćeš nositi, a onda pustiš svome tattoo majstoru da ga napravi za tebe.“
Vesela što je naučila zadržati svoju osobnost, bila je uzbuđena da saznati što ju dalje čeka.
Slijedeća vrata do kojih je Sara došla, strašno su joj se svidjela.
Kada je prošla kroz njih, vidjela je bakicu koja se zvala Emotion.
Ispred bakice je bio stol pun kolača.
Već je bila umorna i gladna i pomislila je da bi joj baš godilo pojesti jedan kolač. Kad ih je pomirisala, obuzela ju je velika želja za slatkim.
Emotion je to vidjela i ponudila ju još jednim te joj rekla: „Kako biraš kolač, tako ćeš birati i svoju tetovažu. Ja ću te pokušati naučiti da izabereš najfiniji kolač sa stola.“ Sara je pitala: „Ali kako, pa toliko je lijepih kolača,kako ću znati koji je najfiniji?“ Emotion ju je pitala koji bi sada uzela?
Pa čokoladni, odgovorila je.
„Vidiš Sara, tvoje srce ti kaže da uzmeš nešto što si već probala i što ti se sviđa. To je vjerojatno najsigurniji izbor.
Ali, kako možeš biti sigurna, ako ga nisi probala? Većina ljudi će uvijek uzeti ono što misle da žele i tražiti to. Pravi način je izabrati koji kolač ne želiš.
Kad bi izbacila kolače koje ne želiš,onda bi ti ostalo još puno kolača, koji su dovoljno dobri za tebe i koji god izabereš bit će ti ukusan.“
Sara je zahvalila bakici, izabrala jedan od mase, koja joj je ostala i gle...
Nije bio onakav kakvog je očekivala. Bio je totalno drugačiji od onog od čokolade, a opet jako ukusan. Sara je shvatila što joj je bakica htjela reći time.
Ovo je bio pravi način za dobiti ono što treba, a ne ono što je mislila da želi.
Peta vrata, koja su ju dočekala, bila su blještava i kičasta.
U prostoriji ju je dočekala visoka, jaka žena, imena Priceless. Bila je neukusno obučena i imala je jako lošu šminku na sebi, ali je bila okićena raznoraznim draguljima po sebi.
Saru je zanimalo koliko je bitna cijena kod tetovaže.
Priceless je gromkim glasom odgovorila:
„Moj je savjet da svoju tetovažu platiš što manje možeš,da gledaš kako možeš uštedjeti na kvaliteti i izgledu, zato što je bitnije imati hrpu šminke i nakita nego ono što neće svatko vidjeti.“
Sari se baš i nije svidio savjet od tako neugledne žene, ali se uljudno zahvalila i krišom pobjegla van.
Na svome je putu čula puno važnih savjeta, ali ovaj je bio neupotrebljiv.
Kod šestih vrata ju je dočekao čudan prizor.
Na stolu su stajale slike, na zidovima je bio pribor za jelo. Tu je vidjela diva koji se zvao Pinterest.
Upitala ga je koliko je bitno da izabere mjesto za svoju tetovažu?
Pinterest joj je objasnio da, ako ne zna mjesta na koja njena tetovaža može ići, taj odabir dopusti svome tattoo artistu.
„Pogledaj mene, mislio sam da su slike za stolove, a pribor za jelo za zidove i činilo mi se super idejom, jer nigdje to nisam vidio.
Tek kad sam to napravio, shvatio sam da nisam niti malo zadovoljan. Niti uživam u slikama, koje sam skupo platio, niti mogu jesti sa zida.“
Sara je primjetila kako će na ovom putovanju stvarno shvatiti koliko je bitno razmisliti prije neke odluke, bez obzira koliko joj se činila dobrom idejom.
Iza sedmih vrata dočekala ju je curica nazvana Beauty.
Imala je velike plave oči, rumene obraze, kovrčavu kosu.
Jednostavno je bila prelijepa. Sve je na njoj odisalo skladom.
Imala je lijepu haljinu s ukrasima, koji su ju dopunjavali.
Ogrlica, koja je bila na njoj, isticala je njeno prelijepo lice i predivnu haljinu. Sara se osjećala pozitivno i nadala se da će od nje dobiti super savjet.
Upitala ju je što znači da je tetovaža lijepa, a što znači da je tetovaža ukras.
Beauty joj je odgovorila da se ljepota nalazi u oku promatrača.
„Tako je !“, rekla je Sara, „ono što je meni lijepo, ne mora biti i drugima.“
Beauty joj je rekla da nije baš tako i da je upravo obrnuto.
„To znači da je nešto lijepo,onoliko koliko drugi kažu. Ti si uvijek zaslijepljena svojom emocijom i ukusom, što te može odvesti na pogrešan put.
Da bi stvarno uvidjela ljepotu, moraš gledati boje, oblik, dubinu i kontrast onoga što želiš i to bez emocije, tako ćeš uvidjeti kako to zapravo izgleda.
A ukras je ono što biraš prema svom ukusu i emociji te ga dodaješ da bi istaknula ljepotu izabrane tetovaže.“
Posljednja osma vrata, koja su dočekala Saru, bila su nešto što do sada nije vidjela.
Bila su posebnog oblika, posebnih ukrasa, a unutra ju je dočekao zgodan mladić, čudno obučen, ali je bio fora.
Zvao se Unique. Njegovo je ime Sari zvučalo tako otmjeno.
Prostorija je odisala nečim drugačijim, ali totalno zanimljivim.
Nije joj bilo jasno što tu prostoriju čini toliko drugačijom,
kad ju usporedi s ostalim prostorijama.
Imala je sve što i druge, ali je ipak bila nekako drugačija.
Prišla je Uniqueu i upitala ga koliko je bitno da je njena tetovaža unikat i što to točno znači.
Kako doći do toga kada nije kreativna osoba i ne kuži se u to?
Unique joj je odgovorio:
„Da bi došla do nečeg jedinstvenog, bitno je znati što to točno znači.
Unikat je ono što već postoji i već je napravljeno, ali je napravljeno na totalno drugačiji način od svega viđenog.
Kod tetovaže je bitno da je unikat zbog toga da istakneš kakva si ti osoba, totalno neusporediva s drugima.
Ističeš svoju individualnost, a da ne spominjem oduševljenje kad među toliko tetoviranih ljudi na našoj lijepoj planeti, imaš tetovažu koja je jedina takva na svijetu i neusporediva s ostalima.
Sara je shvatila koliko je bila u zabludi i koliko je imala pogrešan pristup.
Sva puna entuzijazma i s još jačim uvjerenjem, otrčala je natrag kod Žvakija.
Nakon povratka iz čarobnog portala, bila je puna doživljaja, ali jednako toliko zbunjena i pretrpana informacija.
Upitala je Žvakija: „Dobro, sad mi je puno toga jasno, ali opet ne znam kako dalje...
Što mi je činiti? Sigurna sam da se želim tetovirati, ali ono što sam htjela, više ne želim. Sad sam opet na početku.
Zvaki se nasmijao i objasnio da čarobni portal ne služi tome da ju odvede negdje, nego da ju vrati s puta kojim je krenula.
Onaj koji ju nekamo vodi je on, Žvaki.
Zamolio ju je da ga pokuša gledati kao svog krojača.
Ona treba haljinu, a njega zanima za koju prigodu.
Kada mu to kaže, on će joj na izbor ponuditi materijal, koji joj se sviđa, u ovom slučaju stil tetovaže.
Kada to izabere, ponudit će joj kroj, koji odgovara odabranom materijalu.
U slučaju tetovaže, to je tehnika izrade.
On bi zatim uzeo Sarine mjere te dodao ukrase koje je htjela. Na taj će joj način napraviti tetovažu koja je jedinstvena i nije nigdje viđena.
A ako nema ideju što bi htjela nositi na sebi do kraja života ili ne zna kako dati svrhu svojoj tetovaži, postoji i nekoliko načina kako joj pomoći da dobije ono što nije mogla ni zamisliti, ono što je stvarno od nje, ali to je jedna sasvim druga, bajkovita priča.
Nadam se da ste svi vi, koji ste ovo pročitali, uživali i da ste ponešto i naučili.
Cilj je teksta bio dočarati vam kako tetoviranje nije samo ono što čujete ili pročitate.
To je proces u kojem je tetovaža samo usputna pojava, koji vas mijenja kao osobu i fizički i psihički za cijeli život.
Tom procesu morate pokloniti svo vrijeme svijeta, jer će ostati s vama i u vama do kraja života.
Vaš Žvaki -Tattoo Krojač
Unikatom se zove ista ideja odrađena na potpuno drugačiji način od ostalih. Ako pogledamo kroz primjer glazbe i usporedimo dvije pjesme, možemo to ovako objasniti: svaka pjesma se sastoji od teksta, instrumenata i osoba koje sudjeluju u stvaranju iste.
Znači, sama ideja i koncept su isti, ali ono što pravi razliku između pjesama su drugačiji pristup, poruka pjesme, žanr, drugačiji tekst, drugačije note itd...
Kod tetoviranja je moguće doći do unikata tako da se promjeni pristup, stil, tehnika i/ili dizajn, bez obzira što motiv ostaje isti.
Ideja je ono što vi želite imati na sebi.
Objašnjava se riječima, a ne DIZAJNOM
Kada na primjer poželite imati djecu, ono što čini vašu IDEJU su razlozi zbog kojih to želite, što time želite dobiti, ali i sama odluka o upuštanju u nešto za što ste odgovorni.
S tom IDEJOM vi prihvaćate sve dobre i loše posljedice, koje vas čekaju nakon te odluke.
Dizajnom se kod tetoviranja smatra izvedba vaše IDEJE.
Npr. ako poželite imati ružu na sebi, važno je znati zbog čega ju želite i što očekujete dobiti njome (TO JE VAŠA IDEJA).
Izvedba vaše ruže kroz stil, tehniku, kompoziciju itd.podrazumijeva DIZAJN.
Jako je važno DIZAJN prepustiti vašem tattoo artistu, zato ga i plaćate, a ako želite posebnu tetovažu, trebali bi koristiti njegovo znanje i iskustvo te ga prilagoditi sebi.
Postoji više od 17 različitih stilova tetoviranja, uz mogućnosti kombinacije stilova.
Stilom se smatra način na koji će vaša tetovaža biti izvedena.
Svaki stil ima svoja pravila izrade, svoju minimalnu veličinu, svoje prednosti i mane.
Svakako vam savjetujem naći tattoo artista, koji radi više stilova, jer na taj način imate šanse doći i do svog unikata.
Tehnika je način sjenčanja, bojanja te izvlačenja linija i dodavanja efekata na vašu tetovažu.
Isto kao i kod slikara, svaki tattoo artist ima svoj način izrade slike i svaki se razlikuje.
Drugim riječima, kada bi svaki tattoo artist odradio vašu tetovažu s istim motivom i u istom stilu, i dalje bi se vidjela razlika u samoj kvaliteti i načinu izrade.
Svakako vam preporučujem da tražite tattoo artista, čija vam tehnika najviše odgovara.
Developed by:
Developed by:
